Mustafa Cerić je glavna vjerska ličnost za Bosanske Muslimane, sa jurisdikcijom nad svim njegovim zemljacima Islamske vjeroispovjesti, u zajednicama širom svijeta. Njegova istorijska titula je reis ul-ulema, ili “glavni naučnik,” ali u nedavnoj prošlosti on je sebe počeo nazivati “glavni muftija,” što ukazuje na njegov status kao sudije Islamskog prava. Islamsko pravo, kako god, ne funkcioniše kao opšti standard u Bosni i Hercegovini, i preuzimanje te nove titule odiše samoveličanjem.

Mustafa Cerić se promijenio i na druge načine u u odnosu na proslo vrijeme. Dugo je zagovarao specifičan Bosanski Islam, što znači domaća varijanta Eurposkog Islama koji bi produktivno sarađivao sa Kršćanima i Jevrejima. Izdao je detaljan dokaz za ovaj stav vrijedan pohvale prošle godine, sa naslovom „A Declaration to European Muslims“ – Deklaracija Europskim Muslimanima – [na http://www.islamicpluralism.org/texts/2006t/bosnianclericsdeclaration.htm]. Dokument citira Američkog političkog filozofa John-a Rawls-a koji definiše kontekst u kojem, kako kaže Cerić, Bosanski i ostali Europski Muslimani su željeli da žive: “principe koji oslobadjaju kao i racionalne osobe kojima je stalo do njihovih buducih interesa ce prihvatiti jednakost kao fundamentalni termin njihovog udruzivanja“.

Cerić je tada naveo da „Muslimani koji žive u Europi trebaju shvatiti da sloboda nije poklon koji neko poklanja. Muslimanska sloboda u Europi se mora zaraditi ... Na zapadu dosta Muslimana otkrije Islam na potpuno drugačiji način nego u njihovoj zemlji porijekla, zato što oni ovde upoznaju svoje kolege Muslimane iz drugih dijelova Muslimanskog svijeta i tako počinju da cijene raznovrsnost Islamskog zivljenja i kulture ... Muslimani koji žive u Europi imaju pravo, ne, i dužnost da izrade svoju vlastitu Europsku kulturu Islama.“

Organizacija koju sam pomogao osnovati, Centar za Islamski Pluralizam (CIP), je podržavala Cerićeve inicijative, u događajima koji su privukli uključenost Američkih diplomata na Balkanu. Cerić nastavlja da upotrebljava medenu retoriku u svojim brojnim posjetama zapadu, uključujući i S.A.D. Sutra, u Utorak, 22. Maja, na rasporedu je da govori u Woodrow Wilson Internacionalnom Centru za Naučnike u Vašingtonu na temu „Umjetnost Tolerancije.“ Najviše političke vođe Bosne će isto tako doći u glavni grad S.A.D. ove sedmice.

Moram priznati da osjećam određenu toplinu za Mustafu Cerića. Dobio je doktorat od Univerziteta u Čikagu, izradivši izvrsnu disertaciju, Korijeni sintetičke teologije u Islamu, čija tema su djela Muslimanskog pisca Abu Mansur al-Maturidija, koji je umro u desetom stoljeću. Ja sam pristalica Al-Maturidijevog pogleda, i zahvaljujući djelimično inspiraciji Cerićevog djela, odao sam poštovanje maloj i elegantnoj Al-Maturidijevoj grobnici u drevnom gradu Samarkand u Centralnoj Aziji, 2003. godine.

Ali u godinama poslje izdanja Cerićevih komentara koji se obraćaju Europskim Muslimanima, nova protuofenziva vehabijskog kulta koji je finansiran Saudijcima, a koji je i inspiracija za Al-Kaidu, projurio je Balkanom. Cerić, koji je ranije zahtijevao Islam koji je ukorijenjen u lokalnim tradicijama i legitiman u Europi, je odjednom postao pažljiv prema zahtjevima Arapskih moći. Njegov promjenjen stav je izražen u izjavama o budućnosti stranih, ekstremnih „mudžahedina“ koji sada žive u Bosni i Hercegovini.

Prije kraja Bosanskog rata prije 12 godina, Saudijski i ostali Arapski „mudžahedini“ su otišli u Bosnu da probaju da preokrenu lokalnu borbu za samoodbranu u terorističku kampanju, i da vehabiziraju Balkanske Muslimane. Kada se rat završio, nekoliko stotina ovih sljedbenika ostalo je u Bosni i Hercegovini, ali su čuvali nizak profil. Znali su da većina Bosanskih Muslimana nije volila ukočeni stil religije koji su stranci propovijedali, i što je jos važnije, niko nije vjerovao da su „mudžahedini“ napravili značajan doprinos vojnim ciljevima Bosanske Armije. Na kraju, Arapi i njihovi saveznici su bili optuženi za zločine Medjunarodnim Kriminalnim Tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Dalja stavka, oživljavanje vehabijskih ostataka na Balkanu, pretvorili su prisustvo „mudžahedina“ u ozbiljan problem. Bosanski državni autoriteti sada istražuju mogućnost da je većina novodošlih ratnka povrijedila dobrodošicu koju su dobili i sada trebaju biti deportovani u svoje zemlje porijekla, uključujući Alžir i Siriju. Ali odjednom Mustafa Cerić je agresivno stao u njihovu odbranu. Kao što su izjavile Svjetske Novine BBC-ja (BBC World News), on svodi istragu nad “mudžahedinima” na diskriminaciju kazujući da “su oni istjerivani zato što su Arapi, zato što su Muslimani, i došli su da nam pomognu.”

U ovim komentarima možemo pretpostaviti da je Mustafa Cerić odlučio da se „Umijeće tolerancije“ u Bosni i Hercegovini mora prvenstveno primijeniti na dobrobit stranih Islamskih radikala. Ali kako Cerić sada predlaže da ispuni svoju tvrdnju iz rane 2006. godine, da za Bosance i ostale Muslimane „Jevreji i Hrišćani su Narod Knjige, tako da svi Jevreji, Hrišćani i Muslimani trebaju da nauče kako da dijele svoje zajedničke duhovne korijene i svoje zajedničke nade za budućnost bez predrasuda?“

Nažalost, Cerić je isto tako pokazao toleranciju (za žaljenje) prema ekstremizmu koji je finansiran Arapima u svojim relacijma sa sumnjivim tijelom koje se naziva Europsko Vijeće za Fatve i Istraživanje. Centrala ove organizacije je u Dablinu, iako Irska ima vrlo malu populaciju Muslimana. Tvrde da vode sve Muslimane u Europi, ali na njenom čelu je fundamentalista Katarskog porijekla Šejk Jusuf Al-Karadavi, koji, izmedju ostalih loših stvari, brani samoubilački terorizam. Od njegovih 33 članova, 12 su porijeklom iz Arapskih i Afričkih zemalja, uključujući Saudijsku Arabiju i Pakistan, dok ostatak predstavljaju zajednice imigranata, ponajviše Arapa, u zapadnoj Europi. Cerić je slučajno jedini član grupe koji je autohtoni Europski Musliman. Sve to ima tako malo smisla, da Saudijski vjerski službenici – od kojih su četvorica članovi vijeća – učestvuju u vijeću koje treba da vodi Europske Muslimane. Vidio sam Cerića kao simbol umjerenosti u ovom vijeću, ali sada se moram zapitati da li se on potpuno predao njegovoj apsurdnoj, fundamentalističkoj orijentaciji.

Cerićeva obaveza prema „toleranciji“ i uzajamnom poštovanju, kako je ranije iskazao ove principe, je u pitanju, uglavnom zato sto su njegovi članci štampani u Preporodu, oficijelnom Islamskon vjerskom tjedniku koji se izdaje u Sarajevu pod njegovom kontrolom. Kako sam nagovijestio u mojoj rubrici u FSM-u prošle semdice, „Judeocentrizam“ [na www.familysecuritymatters.org/global.php?id=980459], Preporod je objavio napad na mene i CIP upotrebom „judeocentrizma“ kao mrskog i uvrijedljivog izraza. Prije toga, novina je štampala seriju članaka, ozloglašene pamflete od dva Američka profesora, John-a Mearsheimer-a i Stephen-a Walt-a protiv pro-Izraelskih i Jevrejskih organizacija u Americi. Znači sada znamo da se „tolerancija“ Mustafe Cerića pruža samo onima koji vode kampanju protiv Jevreja.
Upotreba „judeocentrizma“ kao uvrede sugerira šest suštinskih pitanja koja bi trebala biti postavljena Mustafi Ceriću tokom njegove posjete Vašingtonu ove sedmice:
•Da li Cerić održava svoju obavezu prema suradnji među Muslimanima, Jevrejima i Kršćanima?
•Tokom Drugog Svjetskog Rata, Bosanski Muslimanski vjerski službenici su izrazili serije protesta protiv zločina okupatorskih Nacista i njihovih lokalnih sljedbenika, u šta se ubrajalo prisilno preobraćanje Srpskih ortodoksnih Kršćana u Katolike, kao i zvjerstva protiv Bosanskih Jevreja, koji su u zemlji živjeli vec 450 godina. Da li su te deklaracije Bosanskih Muslimanskih vjerodostojnika „judeocentrične?“
•Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine danas je Sven Alkalaj, sefardski Jevrej koji je prije mjesec dana držao govor na godišnjoj konferenciji Američkog Jevrejskog Komiteta, glavne Jevrejske organizacije u Americi, i koji je izrekao riječi hvale u ime Bosanaca svih vjera za solidarnost koju je Američko jevrejsko vođstvo pružilo Bosanskim Muslimanima tokom rata 1992.-1995. Da li je bilo „judeocentrično“ da Sarajevska vlada dozvoli ministru Alkalaju da uradi nešto takvo?
•Kao primjer pomoći pružene tokom rata u Bosni, Izrael je osnovao tri besplatne apoteke kao i kuhinju sa supom u Sarajevu, a istaknuti Bosanski Jevreji su branili njihove Muslimanske susjede. Da li su ove akcije bile „judeocentrične?“
•Da li se Mustafa Cerić, koji dolazi u Vašington da propovjeda toleranciju, slaže sa Jusufom Al-Karadavijem u svojoj odbrani samoubilačkog terorizma?
•Da li će Cerić obratiti pažnju na rastuće proteste običnih Muslimana u Bosni i Hercegovini protiv vehabijske infiltracije (kao sto je CIP dokumentovao) ili će ponoviti, kao odgovor na ovakve žalbe, “oni su Arapi, oni su Muslimani, i došli su da nam pomognu?”

Na ova pitanja se mora naći odgovor ako Mustafa Cerić želi da sačuva bilo kakvu vjerodostojnost od sviju koji su ga podržavali u prošlosti, Muslimana i ne-Muslimana, uključujući mnogo Bosanaca kao i Amerikanaca.

Close window | Back to the homepage | Next Bosniak article